Sunday 6 March 2011

Vreme za povratak

Poslednji dan sam otisla na tvrdjavu St Elmo u kojoj je smestena malteska policijska akademija, ali je moguce posetiti je nedeljom kada imaju program koji je ozivljavanje malterskih ratova. U mom slucaju je bio dolazak francuza i prestanak vladavine reda malteskih vitezova (Order of St John), a zatim dolazak britanaca.











Ovaj cika u crnom je grandmaster tj onaj koji je bio izabran od strane reda vitezova St John-a da bude apsolutni vladar malte do svoje smrti. Ovaj je bio i poslednji, zato sto je po dolasku francuza, maltezanima preselo da imaju monarhiju koja je vladala prethodnih 200+ godina, tako da kada su im britanci pomogli da se oslobode francuza, oni vise nisu zeleli da podrze njihov povratak.











Nakon ove predstave ostalo je taman jos par sati do leta, a mislim da je red bio da se oni utrosi na neko lencarenje, kakvo Malti samo prilici...


Ovo je jedna od tri pescane plaze koje se nalaze u zalatnom zalivu (Golden Bay), inace jedine pescane plaze koje sam ja videla na Malti, posto je ona cela prilicno kamenita. Ovaj deo se stvarno cini super za kupanje, ova prva plaza je verovatno najposecenija, jer su iznad nje odmah hoteli i par restorana, no odmah preko grebena se nalazi jos jedna i zatim malo dalje treca, koje deluju fenomenalno, a zahtevaju bar malo setnje koja verovatno smanjuje posecenost.











E a onda, nakon gusterisanja, nazad na aerodrum i u hladan i okrutan svet, bar dok ne otopli :)

Sunday 27 February 2011

Brodici i topici

Sreca te je Malta mala, pa oluje prodju za jedan dan :) Danasnja akcija je pocela obilaskom tradicionalnih malteskih brodova, uzivo, u mestu zvanom Marsaxlokk (i ovo nije jedino mesto cije ime nemam pojma kako da procitam).















Da nije bilo odmah posle dorucka, kazu da je ovde dobro sesti na riblji obrok u restoran, no to mozda nekom drugom prilikom.

Sada sam se nameracila da udjem bar u jednu tvrdjavu. Malo je razocaravajuce kada se shvati da sve te silne tvrdjave koje imaju po ostrvu su zatvorene i eventualno mogu da se obidju kada je neka specijalna prilika. Ali sam nasla jednu koja je otvorena, Fort Rinella, koja se nalazi izmedju Fort Ricasoli (u kojoj je snimam Gladijator i par drugih poznatih filmova) i malteskog filmskog studija.

Naravno ona u kojoj su snimani filmovi je totalno ogradjena i ne mozes cak ni ulaz da vidis, a filmski studio je izgledao prilicno napusteno u ovo doba godine. Mada posto je sve ovo direktno na obali, onda je bilo zanimljivo videti ogromne bazene (trenutno prazne), sa stenama i velikim modelima brodova, koje koriste kada snimaju tako da imaju morsku pozadinu :)

Nego nazad na nasu tvrdjavu; Fort Rinella podignuta od strane engleza da udomi top od sto tona, posto nije mogao da udje ni na jednu postojecu. Na tvrdjavi imaju program od 12-16h koji je prilicno interesantan, jer bi u protivnom obisao celu tvrdjavu za 15 min :)

Jendna od stvari je prezentacija pusaka koje su koriscenje u borbama, sa raznim tehnickim objasnjenjima i pucanjem.











E sada ono sto je zanimljivo je da je ova tvrdjava cela obnovljena kao deo volonterskog projekta, tako da bi skupili dodatne fondove daju mogucnost da se puca iz pusaka i to samo za 5 eura, cudo! Kasniji deo price je o topovima (ali manjim) koji se nalaze na tvrdjavi, izmedju ostalog, ja mislim, poslednji operativni 18-o incni britanski 'rifled cannon' iz 19-og veka - nemam pojam kako se ovo zove na srpskom, posto nisam znala ni na engleskom do tada :) Poenta je da je unutrasnjoj topa uradjena kao unutrasnjost puske (otud i ime rifle) tj ima spiralne linije sto mu mnogo poboljsava preciznost i domet pucanja. I iz ovoga moze da se puca za donaciju od 10 eura.


A onda naravno sledi najzanimljiviji deo, pricao o velikom topu, koji zapravo ima preko 150 tona sve zajedno - sam top ima 102 tone i postolje na kome stoji dodatnih 50ak. Top je unesen na tvrdjacu 1884 godine (datum iznad ulaza), mada im je onda trebalo jos dve godine da zatvore i podignu zidine. I samo da se ne razocarate i ovaj puca, ali samo jednom godisnje (nedelja najbliza 5-om maju), jer se dosta ostecuje, a morali bi da ga salju na opravku u englesku (sto bas i nije opcija, s' obzirom je isti top sa Gibraltara izgubnjen na taj nacin).


I da i iz ovog moze da se puca, ali se tom prilikom organizuje licitacija i ko ponudi najvise ima cast :) Malta je imala dva ovakva topa (isto ko i Gibraltar), mada su jedan sasekli i rastopili tokom neke krize (nisu posebno ponosni na to sada). Tako da je sada i na Malti i na Gibraltaru preostao po jedan.

Posto je top ogroman, nije mogao rucno da se puni, nego su imali parnu masinu koja ga je rotirala na obe strane gde su bili podizana ponizana djulad - od samo jednu tonu :) Sistem sa kanalima i dva tipa djuladi su ocuvana, ali je bojler i glavna masinerija fale.















Sa ovim mehanickim punjenjem i mogucnosti da to odradi na obe strane, top je bio u prilici da puca svakih 6 minuta, a mogao je da probusi 65 cm debeo celicni stit na udaljenosti do 8 milja. Naravno svaka paljba je kostala djabvo i po, a i cela stvar je napravljena da bi britanci zastitili svoje interese u mediteranu, u trenutku kada su saznali da su italijani opremili svoja dva broda sa ovakvim topovima. Ishod: nikada koriscen u borbi, mada je bar lepa zaovstavstina za nas turiste i prilika da malo vise cujemo, vidimo i naucimo o istoriji.

I za kraj evo i slika makete tvrdjave.

Wednesday 23 February 2011

Oluja

E pa kazu nama lepo maltezani kako kada je neki dan tokom zime topliji nego sto je uobicajeno, onda sutradan bude oluja (i bese oluja...) Ali turisti se ne predaju tako lako, ako ne mozes da budes napolju, a ti obilazi sta ima da se vidi unutra, malo tusiranja izmedju muzeja jos nikoga nije ubilo :)

Prva na redu je bila St John’s Co-Cathedral, koju sam i tako samo videla spolja, a svi kazu da mora da se obidje, pa kud svi tu i ja.















Unutrasnjost je stvarno fenomenalna, a pored same katerdale postoji i muzej sa slikama. Ja sam se odusevila podom, koji je potpuno prekriven mermernim spomen plocama, koje su fantasticne i totalno raznolike.


Na ulazu se dobija plan katedrale i muzeja sa audio turom tako da lepo mogu da se cuju informacije o svemu. Izmedju ostalog objasnjavaju da kosturi u to doba nisu bili morbidni nego su oznacavali prelazak u drugi svet, posto su ploce prepune crteza sa kosturima.











E pa nakon ovoga trebalo je sto pre stici do autobusa, posto oni samo malo propustaju, te ne iskisnes kao napolju. Sledeca destinacija - pomorski muzej. Moglo bi se reci da sam izgledala ko davljenik dok sam uspela da dodjem do istog, ali vredelo je :)

U prizemlju imaju sve delove parne masine sa objasnjenjima sta se na sta povezivala i kako radilo. A onda i maketu citavog sistema.











A onda na spratu ima svega: maketa, topova, odela, stvari koje su se koristile na brodogradilistu, istorije i sl.










Ova slika desno je tradicionalni malteski brod, slicne sam imala prilike da vidim u jednom ribarskom mestu, no te slike ce morati da pricekaju.

Sledeca slika levo, koja izgleda kao neka cudna lampa, je zapravo transformator koji se koristio dok je brod u luci da pretvara jednosmernu u naizmenicnu struju (ili obrnuto, ne secam se vise :)















A ja sam mislila da su samo lepe tete imale priliku da budu nakacene na brod...

Friday 18 February 2011

Mdina

Mdina je stara prestonica Malte i mene mnogo podseca na dalmatinste gradove, jer su sve ulice bas uske, a zgrade su naravno sve kamene, ali to nije samo u Mdina-i :)

Cini mi se da je ovako van sezone savrseno za obilazak, jer nema gomile turista da se gurate po autobusu i uskim ulicama. Evo par slicica, obratite paznju da je cvece vec procvetalo, da ne pominjem pomorandze…
































Ono sto me je posebno odusevilo je kako obelezavaju granicu imanja, pa sada ko je lud nek preskace



I samo da naglasim da je Malta na moru i da sam stigla do istog. Temperatura mora je oko 15C, sto je vise nego britansko leti, tako da pretpostavljam da jedna devojka koju sam videla da se hrabro okupala mora biti turista iz severnih krajeva :)

Wednesday 16 February 2011

Malta dan 1

Prvo balkoni, moj smestaj je u ovom prvom crvenom. Ulice poput ove su bas zanimljive i lepe za setnju (osim ako nisu preterano prometne, onda svi trube i pokusavaju da te pregaze cim krocis na pesacki :)











E sada posto gore navedeno ponasanje vozaca lici na neke meni poznate krajeve nastavicemo sa opisom slika koristeci prepoznatljive naslove. Prvo malteski Zeleni venac, a onda Knez Mihajlova...











I onda cisto da se primeti da su britanci ostavili svoj trag evo i postanskog sanduceta i telefonske govornice ispred St John’s Co-Cathedral koju sam nazalost, kao i sve ostalo, danas uspela da vidim samo spolja, jer za sve to treba stici pre 16:00.

I na kraju dva polu-uspesna nocna snimka :) Prvi je pogled na Valleta-u i neke od mnogobrojnih crkvi, a drugi Grandmaster's Palace u kojoj je precednikova kancelarija. Mislim da je i bio tamo kada sam prvi put prosla u toku dana posto je vrvelo od policije a i neki novinari su se vrzmali po okolini sa kamerama.

Saturday 15 January 2011

Posetioci











Posle duge borbe sa 3cm snega avioni su napokon ponovo poleteli i posetioci stigli sa 4 dana zakasnjenja, dan posle bozica, tako da je slavlje u engleskom stilu propalo, ali smo si to nadoknadili za novu godinu.

No skraceni odmor nas nije posebno omeo u obilascima, sem sto se nismo odmorili :) ali uspeli smo cak i u shoping da stignemo, na sta se mi retko nateramo.

Meni naravno uvek najmilije mesto je zamak u Warwick-u, ili kako ga mi zovemo 'nas zamak', mada nisam sigurna da li je na prodaju i koliki je depozit :) Mesto je ogromno i ima po nesto za svakoga (i malog i velikog), no kao i sve u engleskoj najbolje je posetiti u letnjem periodu, jer se tada organizuje mnogo vise stvari napolju, izmedju ostalog i pucenje iz najveceg trebuseta na svetu (za zainteresovane evo linka na video)










Ostali obilasci su bili (klasika za turiste) London, Oxford i obliznji Stratford-Upon-Avon koji je Sekspirovo rodno mesto, a evo i nas pozera isped kuce u kojoj se rodio.

Sve u svemu bilo nam je lepo, protegli smo noge malo vise nego sto bi to sami uradili tokom ovih zimskih meseci, a posetioci valjda nisu bili razocarani. U svakom slucaju podmitila sam ih rodjendanskom tortom :)